Davne 1997. na mojim vratima u San Francisku se pojavio zadihan covjek sa velikom kartonskom kutijom u rukama. U kutiji je bio racunar, monitor i hrpa kablova. Iza njega je stajala njegova osamdesetogodisnja mater, koja se smjeskala i zavirivala preko njegovog ramena.

I tako, dok smo srkali vrelu kafu i cavrljali o svemu i svacemu, on nam je objasnio da je cuo da ovdje zivi par bosanskih studenata i da bi on zelio da nam pomogne, pa je eto, spremio taj racunar i da se nada da ce nam sprava valjati u toku studija. Nije pogrijesio!

Kada smo ga upitali kako da mu se oduzimo, on je lakonski odgovorio: "Nema potrebe, ali bice jos nasih studenata, pa vi vidite sta mozete za njih uraditi!"

I eto, ovaj Blog je moj pokusaj da otplatim makar mali dio toga duga. Ako i vi osjecate potrebu da pomognete nekome, ako mislite da mozete pruziti nekome savjet u vezi bilo cega sto ce im pomoci da lakse upisu i zavrse skolu bilo gdje da se nalazili, upisite svoju adresu u ovu bazu podataka. Sretno!

Upisi poruku!